Lajšmanioza kod pasa sve prisutnija bolest u Srbiji i regionu (1)

Lajšmanioza kod pasa: sve prisutnija bolest u Srbiji i regionu

June 21, 2024

Lajšmanioza (Leishmanioza) je polisistemska bolest koja pogađa i životinje i ljude, izazvana protozoom Leishmania infantum. Bolest je mediteranskog područja, potiče iz Indije gde je dobila naziv KALA AZAR ili “crna smrt”, međutim, postaje sve prisutnija u našem regionu.

Prenošenje

Lajšmanioza se prenosi isključivo ubodom ženke komarca PAPADAĆA iz roda Phlebotomus. Ranije se verovalo da je prenos moguć i transfuzijom krvi ili transplacentarno sa majke na plod, ali su ove teorije odbačene.

Papadaći se dele na zoofilne (koji napadaju samo životinje), antropofilne (koji napadaju samo ljude) i antropozoofilne (koji napadaju i ljude i životinje). Važno je napomenuti da prenošenje bolesti sa pasa na ljude nikada nije dokazano. Da bismo ilustrovali, u Grčkoj, zemlji sa epidemijskim nivoima leishmanioze, 2020. godine je na 2000 obolelih pasa bio samo jedan oboleli čovek.

Prirodni rezervoar za protozou Leishmania uključuje pacove, ali i pse, lisice, šakale, slepe miševe, goveda, ovce, konje, guštere, verovatno ptice i retko čoveka.

Kada komarac ubode zaraženog psa, parazit se razvija u komarčevom sistemu za varenje i nakon određenog vremena dospeva u pljuvačku i na taj način omogućava komarcu da zarazi sledećeg domaćina. Interesantno je da u dvorištu sa više pasa, samo jedan može oboleti.

Komarci su najaktivniji u sumrak i pred zoru, što znači da je ključno zaštititi pse repelentima tokom tih perioda. Citronela-lemon grass sprejevi, ogrlice, kao i humani repelenti poput Autana, pokazali su se kao efikasni. Dovoljno je poprskati psa na nekoliko mesta po telu uveče. Komarci ne biraju starost, pol, rasu ili dlakavost psa, a pretpostavlja se da ujedaju prvenstveno za nos.

Zbog duge inkubacije nema potrebe testirati psa mlađeg od godinu dana.

Mačke su, s druge strane, otporne na prirodnu infekciju a razlog tome je verovatno njihova velika pokretljivosti i sposobnosti lova. Kod njih je bolest izazvana samo u eksperimentalnim uslovima,

Klinička slika

Leishmanioza se javlja u dva osnovna oblika: kožni i visceralni, mada prisustvo jednog oblika ne isključuje drugi.

Promene na koži mogu uključivati perut koja podseća na riblje krljušti, preduge nokte, ragade, apscese, krvarenja i ulkuse.

Opšta periferna limfadenopatija sa znatno uvećanim limfnim čvorovima, uvećanje slezine, krvarenje iz nosa usled vaskulitisa, progresivno mršavljenje uprkos dobrom apetitu (osim u slučajevima bubrežne insuficijencije), simetrična atrofija mišića slepoočnica, poliartritis, glomerulonefritis, intersticijalni nefritis, hronična upala jetre, ulcerozni stomatitis, nakupljanje krvi u prednjoj očnoj komori, suvi keratokonjunktivitis i uveitis su takođe prisutni.

 

Lajsmanioza simptomi      Kozne promene kod lajsmanioze

 

Dijagnoza

Dijagnoza se može postaviti na nekoliko načina:

  • Citologija: FNA dostupnih limfnih čvorova (najčešće poplitealni) ili otiskom promena na koži.
  • Serologija: Metodom indirektne imunofluorescencije u tamnom polju (IFA), ELISA testovima i brzim kit testovima. Brzi testovi ne mogu odrediti titar antitela, ali iskusni kliničari mogu proceniti težinu infekcije na osnovu intenziteta boje pozitivne crte.

+ Laboratorijske pretrage: Uvek su prisutne uporna anemija, hipergamaglobulinemija, hipoalbuminemija, glomerularna proteinurija i porast titra ANA antitela.

Lajsmanioza - amastigotne forme
Amastigotne forme

 

Terapija

Terapija lajšmanioze može trajati godinama i može biti skupa za vlasnika, ali to velikim delom zavisi od stadijuma bolesti i stanja pacijenta. Uobičajene terapije uključuju injekcije petovalentnih soli antimona (Glucantim) po različitim protokolima koje određuje veterinar. Milteforan (miltefosin, Virbac) je odličan lek koji se daje u obliku sirupa. Virbac je takođe razvio vakcinu Canileish, koja je imala 60-80% efikasnosti, ali je povučena sa tržišta zbog nezadovoljavajuće zaštite i komplikovanog programa davanja. Trenutno se koristi vakcina Letifend sa odličnim rezultatima i mogućnošću davanja čak i psima koji su nekada bili zaraženi i izlečeni.

Najekonomičnija terapija podrazumeva oralnu upotrebu lekova poput alopurinola, domperidona – Leishguard (nije dostupan kod nas), metronidazola, ketokonazola, levamizola, amfotericina B i marbofloxacina, koji se koriste u blažim formama bolesti, i čak preventivi. Nažalost, Glucantim i Milteforan nisu registrovani kod nas a jedini deluju leishmanicidno. Ostali oralni lekovi su leishmaniostatični, što znači da samo sprečavaju razmnožavanje protozoa.

 

Prognoza

Prognoza za leishmaniozu je neizvesna; bolest može trajati godinama, a smrt obično nastupa usled otkazivanja rada bubrega. Važno je napomenuti da izlečeni psi ne ostaju doživotni prenosioci bolesti i mogu se reinficirati u toku života zbog verovatne predispozicije za ovu bolest.

 

Zaključak

Prevencija je ključna. Koristite repelente (Citronela, Autan) i vodite svog psa na kontrolu kod veterinara najmanje jednom godišnje, najbolje u jesen ili i u jesen i proleće. Ako se vaš ljubimac ipak razboli, održavajte dobru komunikaciju sa veterinarom, budite uporni i istrajni jer postoji nada za izlečenje. Jedini pouzdani metod za potvrdu konačnog izlečenja je PCR test iz koštane srži.

Dr Vet. Med. Tatjana Katsilianos, spec. LAS, sa velikim iskustvom u lečenju Leishmanioze stečenim u Grčkoj, nudi savremene i efikasne procedure lečenja.

 

Za dalju pomoć, kontaktirajte njenu veterinarsku praksu MEOWOOF u Beogradu (Mirijevo), telefon: 060/7262966

meowoof veterinarska ambulanta

Naš Blog

Najnoviji smartLAB blogovi

S posebnim naglaskom na specifičnosti različitih vrsta životinja, naša stručnost pruža rezultate s referentnim vrednostima prilagođenim svakoj vrsti.

Piše spec. DVM Igor Stanković , SmartLAB Putovanje sa ljubimcima – drugačiji aspekt gledanja. Odabrali ste destinaciju gde želite da provedete godišnji odmor i želite da povodete svog ljubimca sa sobom. Informisali ste se, šta vam je neophodno od propratnih

Pišu DVM Katarina Novaković i MSC ekolog Bojana Ilić , SmartLAB Alergijske reakcije na alergene iz okoline predstavljaju sve češći izazov kako u humanoj, tako i u veterinarskoj medicini. Naredni tekst će se odnositi upravo na ove alergene. Pre oko

Piše DVM Milica Dišković, SmartLAB Vektorski prenosive bolesti su čest izazov u svakodnevnoj veterinarskoj praksi. Tu spadaju bolesti uzrokovane parazitima, bakterijama i virusima koje prenose razni vektori poput komaraca, krpelja, papadaća, buva, mušica. Sama rasprostranjenost vektorski prenosivih bolesti je u